Romski
Na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, danas je obilježen Dan/Mjesec medija u Bosni i Hercegovini programom koji su pripremili studenti pete godine odsjeka za komunikologiju. Tokom događaja, prezentovane su neke od činjenica vezanih za razvoj medija na području bivše Jugoslavije i BiH.
Profesorica na Fakultetu političkih nauka Fahira Fejzić Čengić, istakla je da april predstavlja mjesec kada su se masovno u BiH počeli javljati mediji i da se tim povodom ovaj mjesec obilježava kao Dan medija u našoj zemlji.
– Prvi štampani mediji u BiH su se pojavili prije nekih 150 godina. Imali smo dnevne i sedmične novine, vremenom su se javili radio i televizijski, te na kraju i internet mediji. Sve se to javljalo u aprilu i tu zanimljivu pojavu bih objasnila dolaskom proljeća, kada se sve razvija i širi, pa se to odrazilo i na medije – rekla je profesorica Fejzić Čengić.
Pretpostavka je da istorijat bh. medija započinje 1866. godine, pojavom Sopronove štamparije koja je specifična po tome što je nosila slog sa četiri pisma. Štampala je mnogo toga, uključujući pasoše, lične dokumente, kalendare, novine i sl.
Kada danas govorimo o medijima, evidentna je promjena u gotovo svakom smislu. Jedna od tih promjena je evaluacija istraživačkog novinarstva, čime ono dobija na značaju u borbi za pravičnost društva. Međutim, za primjer, bh. pravosuđe ignoriše afere koje novinari otkriju i za koje im dostave dokaze.
– To je istinski trenutak pada bh. komunikacijskog bića. Odgovornost je podijeljena, ali mislim da je na novinarima najmanji dio odgovornosti. Novinari posao rade profesionalno i znaju šta je njihova odgovornost. Napadi na njih širom svijeta su zastrašujuća pojava i pokazuju nemoć onih koji bi trebali da svoj posao rade na drugačiji način, a ne da, kada nemaju izbora, napadaju novinare – poručila je Fejzić Čengić.
Studentica pete godine komunikologije Envera Muminović, dobitnica je nagrade za najbolju istraživačku priču „Nino Ćatić“, koju je FPN ove godine dodijelio prvi put. U svom radu, istraživala je načine na koje su mediji u BiH, Srbiji i Hrvatskoj izvještavali o genocidu u Srebrenici, gradu iz kojeg i ona dolazi.
– Nagrada „Nino Ćatić“ je uspomena na našeg kolegu koji je izgubio život 1995. godine, a do tada je bio “glas Srebrenice” u apelu za pomoć ovom gradu. U svom radu sam pisala o izvještavanju regionalnih medija, akcenat stavljajući na nemar medija iz Srbije te 1995. godine. Mi smo tu da ostavimo utisak i pečat na medije u BiH i etiku novinarstva – istakla je Muminović.
Senzacionalizam i govor mržnje
Pred medijima u Bosni i Hercegovini nalazi se veliki izazov kada je etičko izvještavanje u pitanju. U tom pogledu, marginalizovane skupine često postaju još marginalizovanije, jer senzacionalističko izvještavanje potkrijepljeno govorom mržnje, dodatno otežava unaprjeđivanje njihovog položaja.
U proteklih pola godine, asistentica na odsjeku za komunikologiju Lamija Silajdžić, analizirala je kako mediji izještavaju o migranatima i izbjeglicama s jedne strane, te LGBTIQ osobama sa druge strane.
– Kada su u pitanju migranti i izbjeglice, mediji o njima izvještavaju u tri konteksta. Jedan dio medija ih označava kao sigurnosnu prijetnju, dio medija o njima piše kao o žrtvama, dok treći dio o njima piše, kao o nečemu što je nepoznato, mistično – navodi naša sagovornica.
– Mediji ne šire eksplicitno govor mržnje, već dopuštaju komentare čitalaca koji su najstrašniji govor mržnje, umjesto da ih zabrane. Kada su u pitanju manjine, bilo da se radi o nacionalnim, seksualnim, vjerskim ili nekim drugim, mediji koriste situaciju u zemlji u kojoj su te manjine ugrožene i upravo u tome vide priliku da podignu svoju čitanost, gledanost i slušanost. Ako govorimo o pravima Roma, mi promovišemo prava ljudi, a ne isključivo ove zajednice, jer društvo zaboravlja da su Romi naše komšije, koji jednako kao i mi imaju pravo na obrazovanje, posao, zdravstvenu zaštitu i slično – poručuje Silajdžić.
Docent na Fakultetu političkih nauka Amer Osmić, veliki broj dosadašnjih istraživanja posvetio je položaju mladih ljudi u BiH, a aktivno radi na novim istraživanjima vezanim za ovu tematiku. On smatra da su mladi u BiH, kako medijski, tako i generalno u svakodnevnom životu vrlo marginalizovana kategorija.
– Stekao sam dojam da mediji izvještavaju samo o onim negativnim stvarima koje se tiču mladih, a dobar primjer za to je masovni odlazak. Većina medija prenosi mišljenja mladih da treba otići, a zapostavljaju se mladi koji su drugačijeg mišljenja. Istraživanja pokazuju da 60 posto mladih u ovoj državi ima želju da ode, ali svega 20 posto od tog procenta je poduzelo neke korake ka realizaciji istog plana. Situacija nije bajna i krasna, ali ni onoliko crna kako se predstavlja u medijima – pojašnjava on.
Osmić smatra da medijska stvarnost u mnogim primjerima ne odgovara stvarnoj slici u BiH, jer medijskom slikom se može poslati pozitivnija priča o mladima i dati putanja da je moguće uspjeti i u ovoj državi.
Njegova ključna preporuka sa sociološkog aspekta za sve aktere je da se vrši integracija marginaliziranih društvenih grupa u društvo edukacijom, ali ne edukujući marginalizirane skupine, nego one koji marginalizariju te društvene grupe i smatraju ih manje vrijednim.
(portal-udar.net)
