Romski
Prije nekoliko dana sam ponovo odgledao film Enemy at the Gates (Neprijatelj pred vratima) u kojem Jude Law glumi Vasilia Zaiceva, snajperistu sovjetske vojske, koji je u istoriji ostao upamćen kao vojnik koji je u borbi za Staljingrad (danas Volgograd), u samo mjesec dana, “skinuo” preko 200 vojnika i oficira Wehrmachta.
Pored njega, vrlo značajnu ulogu igra i Bob Hoskins, koji u filmu glumi Nikitu Hruščova.
Početak filma je obilježen njegovim dolaskom u Staljingrad. Hruščov je stigao sa zadatkom da “riješi stvar”, jer je sovjetska vojska izgubila moral. Iako su očaj, glad, beznađe i smrt vladali u potpuno devastiranom Staljingradu, scenario u kojem ovaj grad “pada”, za Hruščova nije postojao.
Iz drugog plana, u filmu se pojavljuje vojni komesar Danilov, koji daje potpuno novu ideju. U odnosu na staljinističke metode kažnjavanja neuspjeha potpuno nekonvencionalnu, ali je Hruščova itekako zaintrigirala.
Danilov je sovjetskoj vojsci htio pružiti nadu, koja se pojavila u liku Vasilia Zaiceva.
Ubrzo, naslovnice vojnih novina koje su dijeljene na svim frontovima i samom Staljingradu, bile su pune njegovih fotografija i mitskim pričama o podvizima jednog običnog lovca sa Urala.
Svaki dan se pisalo o Zaicevu, govorilo se na radiju, prepričavale su se priče…
Svi su se ugledali na ovog vojnika, svi su htjeli da budu kao on. Bio je istinski heroj. Zaicev je postao simbol borbe protiv fašizma. Stvorena je legenda koja je ponovo probudila nadu napola mrtvoj sovjetskoj vojsci i civilima. Na sve ovo, Zaicev je bio sasvim običan momak i takav ostao do kraja života. Mit o ovom vojniku i danas se prepričava, a činjenica da je snimljen film o njemu, dovoljno govori.
Ostatak filma, za našu priču, nije toliko bitan. Zadržaćemo se na ideji stvaranju heroja.
IMA LI MJESTA ZA HEROJE?
Zamislite da među nama živi čovjek sa velikim autoritetom, pošten, obrazovan, čovjek sa vizijom, novom idejom, čovjek koji živi za to da svi oko njega budu uspješni, čovjek koji želi dobro za sve ljude oko sebe, čovjek koji ne podleže pritiscima, koji cijeni podjednako sebe i ljude sa kojima radi i na kraju zamislite da je taj čovjek romski lider, ili liderica?!
Naravno, takvu osobu ne možete da zamislite iz vrlo jednostavnog razloga-takva osoba ne postoji. Isto tako, volio bih da se svi zapitamo da li takva osoba ipak postoji, a da se nije pojavila samo zato što joj nismo dali priliku.
Ne znam hoćete li se složiti sa mnom, samo se pitam da li su (možda) među nama ljudi koji su sve ono što naš heroj ne bi trebao biti: bez ideje, bez autoriteta, upitnog poštenja i sposobnosti, osoba koja gleda samo sebe i svoj interese.
Poznajete li takve ljude? Piše li se o njima, govori li se na radiju, televiziji o njima… Jesu li ljudi koji predstavljaju Rome i Romkinje u Bosni i Hercegovini ljudi na koje se svi trebamo ugledati i ljudi od kojih treba očekivati promjene?!
Treba li konačno priznati da nam treba svježa krv i da smo umorni od raznih projekt menadžera, lidera, izvršnih direktora, ali i raznih predstavnika domaćih i međunarodnih institucija koji se u većini slučajeva samo deklarativno bore za kvalitetniji život Roma i Romkinja i što veći donatorski grant.
Zamislite samo kada bi se neko suprotstavio tome, promenio politiku i započeo istinski da se bori za bolji život Roma u BiH? Siguran sam da bi u ovakvoj postavci, borba bila konkretnija, sa idejom i vizijom, za razliku od ove koja je trenutno na snazi.
Među aktuelnim (većini njih) ljudima koje javnost često predstavlja kao romske lidere i liderice, ja ne vidim nikoga sa vizijom. Uglavnom vidim osobe koje za određeni honorar sprovode nekakve ideje koje su ponekad i njihove, ali na način kako to donator traži. To nije aktivizam i to nije borba. To je atavizam i najgori oblik defetizma izražen u eurima kroz jedinicu vremena!
Prosto, teško mi je da povjerujem da neko može uraditi nešto dobro i drugačije kada tvrdi da “ovim što trenutno imamo” trebamo biti zadovoljni, jer nemamo bolje. Bolje za koga, za njih i njihove porodice?!
Historija, uvijek pamti heroje, baš kao što pamti Vasilia Zaiceva. Istinskog heroja kome je pružena prilika. Običan čovjek, postaje heroj demoraliziranih vojnika. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, on je postao inženjer i direktor tekstilne fabrike u Kijevu gdje je živio do 1991. godine. Preminuo je neposredno prije raspda SSSR-a.
BUDUĆA PROŠLOST
Zamišljam BiH 2030. godine i pitam se koga će Romi u ovoj državi pamtiti kao svog istinskog heroja, ili heroinu. O kome će govoriti kao osobi koja je svoj život posvetila za prosperitet svojih sunarodnjaka. Pod pretpostavkom da se za par sedmica završava 2029. godina, sa ovim trenutnim liderima i lidericama, ta 2030. bi bila vrlo upitna za njihovu ocjenu iskrenosti tokom prethodnih decenija. Ne znam šta bi ljudi govorili o njima kada se sami međusobno optužuju za kriminal, dok uzimaju novac od istih donatora, ili se udružuju oko zajedničkih ideja.
E, sada, pošto do 2030. godine ima dovoljno vremena, hajde da polako krenemo praviti prostor za ljude koji će tek doći, ili koji su tu i koji do te 2030. mogu postati heroji koje ćemo pamtiti kao naše istinske borce za prava Roma i Romkinja u Bosni i Hercegovini.
Sada se sigurno pitate kako da to učinimo. Rekao bih prije svega-zajednički. Otvorite oči i pogledajte gdje šta se desilo za prethodnih 15-ak godina. Gdje ste vi, obični Romi i Romkinje, a gdje su vaši lideri i liderice, oni koji vas predstavljaju i koji tvrde da rade za vaše dobro. Sjetite se šta su bili prije 10-ak godina, šta su imali, a šta imaju danas. Ako su radili za vase dobro, sigurno i vi imate, barem upola kao oni.
A ako se slučajno razlika povećala samo u njihovu korist, onda se zapitajte šta se desilo u međuvremenu?
OPĆA MOBILIZACIJA
U ovom momentu nam treba opća mobilizacija. Romi i Romkinje u BiH, prije svega oni mladi, obrazovani, sa idejom i vizijom, treba da zauzmu svoje mjesto u romskom pokretu.
Ne kažem da treba zamjeniti postojeću granituru, samo treba neke stvari nazvati pravim imenom. Moramo početi strateški da razmišljamo, dugoročno, vizionarski. Treba izaći iz projektnih okvira i razmišljati od projekta do projekta. Neću pretjerati ako kažem da nam treba generacijski plan za narednih 50 godina. Ako to nemamo, ne možemo očekivati promjene. Ostaćemo zarobljeni u vremenu i projektima, dizanju kapaciteta, tim bildinzima, poluidejama, pokušajima i drugim kvazi aktivizmom koji se mjeri u eurima.
I kao što je Neđo Osman u nedavnom intervjuu za naš portal rekao „Treba prekinuti sa snimanjem filmova u kojima Romi samo prose i imaju zlatne zube”. Bojim se da će sa ovim i ovakvim liderima, razne Kusturice imati materijal i za naredni vijek, a nama treba heroj koji će to prekinuti!
(portal-udar.net)
