Romski
Udruženje Mreža za izgradnju mira, Igmanska inicijativa i ProPeace BiH organizirali su povodom 30 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma i 25 godina od osnivanja Igmanske inicijative međunarodnu konferenciju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu koja se bavila različitim izazovima sa kojima se susreću susjedne zemlje Balkana.
Kroz tri panela aktivisti civilnog društva i nevladinih organizacija, učesnici mirovnih pregovora u Daytonu, akademici, profesori i javni intelektualci, otvorili su niz pitanja o pozitivnim i negativnim posljedicama Dejtonskog mirovnog ugovora, naraslim procesima fašizacije u Evropi i našoj regiji, te mjestu i ulozi civilnog društva u procesima otpora ksenofobnim i šovinističkim praksama kroz nove načine umrežavanja i suprotstavljanja.
Prof. dr. Ivo Komšić, učesnik pregovora u Dejtonu, je rekao da je na sceni izuzetno snažno lobiranje za ukidanje OHR-a od strane snaga koje žele raspad BiH ili njeno značajno prestruktuiranje.
„Dejtonski sporazum nije savršen, i njegovi tvorci su toga bili svjesni pa je ugrađena funkcija Visokog predstavnika koji je trebao da se brine o implementaciji sporazuma te je dobio ovlaštenja da interveniše u slučaju krucijalnih zastoja. I upravo zahvaljujući tome, država je koliko toliko normalno funkcionisala. OHR je donio 140 odluka, od kojih su neke bile izuzetne – zajednički novac, zajednički pasoši, auto registracije… Bez dileme, život je olakšan i desio se razvoj. Ako bi se desilo da nema Visokog predstavnika, život bi se zakomplikovao, a upravo to želi takvi predlagači“, rekao je Komšić
Sličnog razmišljanja je i Vehid Šehić iz Igmanske inicijative BiH, koji je rekao da je „Bosna i Hercegovina zemlja sa posebnim potrebama i da joj treba staratelj“. A taj stratelj je Visoki predstavnik. Istakao je da je isključivi etnički koncept bio u svim mirovnim planovima za vrijeme rata te da je Dejton samo rezultat brojnih pregovora.
„Kao pravnik, konsultant bio sam na jednom sastanku kada se radio Vašingtonski sporazum. Tražio sam da se ustavno u Federaciju, koja je predložena kao entitet Bošnjaka i Hrvata, stavi ‘i Srba i svih ostalih koji tu žive’, Nije prihvaćeno, pa nije ni čudno što je onda projekcija Republike Srpske bila da je isključivo srpska“, rekao je Šehić.
Profesorica ustavnog prava Lada Sadiković je istakla da su problem odredbe koje blokiraju donošenje odluka te je potrebno, uz pomoć Evropske unije i njenih organa raditi na stvaranju funkcionalnih rješenja.
„Dejtonski sporazum nema svoj demokratski legitimitet. Donesen je u stranoj državi, bez parlamentarne procedure, na stranom jeziku, bez zvaničnog prevoda. Evropska konvencija o ljudskim pravima je iznad domaće legislative, a obzirom da je niz odredbi ustava i pojedinih zakona u suprotnosti za Evropskom konvencijom, trebalo bi tražiti veći angažman EU na promjeni ovih rješenja“, rekla je Sadiković.
Takođe, i Miro Lazović, političar i učesnik pregovora u Dejtonu je rekao da treba u ustav „uvrstiti građansku armaturu“.
„To se može uraditi dosljednom provedbom međunarodnih presuda koje su donesene protiv BiH i traže izmjenu isključivog etničkog koncepta“, rekao je Lazović.
Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu je rekao da kratkoročno ne treba imati prevelika očekivanja.
„Ni jedna država nije izgrađena za 30 godina. Riječ je o procesu, kojem doprinose i ovakve rasprave. Treba gledati transgeneracijski. Moramo razmišljati dugoročno šta ostavljamo idućoj generaciji. Stvaramo temelj“, rekao je Turčalo.
Rasprava o porastu ispoljavanju različitih oblika postfašizma u regiji je pokazala da vlasti u državama srpsko-hrvatsko-bosansko-crnogorskog jezičkog područja imaju elemente tolerisanja fašizacije, što je djelimično i nastojanje uvezivanja sa desničarskim režimima u SAD i Evropi.
Prof. dr. Katarina Peović iz Zagreba je rekla da je u Hrvatskoj, ali i dijelu Evropske unije, ozbiljna greška što se izjednačava fašizam i komunizam jer se radi sa humanističke strane o potpuno različitim premisama.
„Komunizam se može preispitivati, bio je strašan obračun sa neistomišljenicima, ali ideja je zasnovana, i često se provodila na bazi borbe za jednakost i pravedniji život, a fašizam upravo suprotno, uključujući i genocid“, rekla je Peović.
Govoreći o situaciji u Hrvatskoj, istakla je da je nakon Tompsonovog koncerta u Zagrebu počeo niz nasilnih akcija, ili pokušaja nasilnih akcija, protiv srpske zajednice i neistomišljenika.
„Vlast nikada nije otvoreno se usprotivila takvim idejama. Fašizam nije anomalija koja dolazi iz malih grupa, već iz elita. Dakle, političke elite su i za ovo odgovorne“, rekla je Peović.
Prof. dr. Nerzuk Ćurak je rekao da ekstremni nacionalizam je često i fašizam, što se moglo vidjeti i brojnim događajima u ratu, ali i sada u vođenju politike.
„Afirmacija etničke čistoće vodi u zločin. Upravo zato civilno društvo se mora boriti za povezivanje različitosti i upoznavanje svoje zemlje“, istakao je Ćurak.
Prof. dr. Jovan Komšić iz Novog Sada je rekao da u Srbiji nije jasno odvojeno četništvo od partizanstva, a nekada i fašizam od antifašizma.
„Beograd su oslobodili Rusi i partizani, i to se slavi. Ali npr, cvijeće poginulim junacima postavlja pročetnički orijentisani gradonačelnik Beograda. Kao i u odnosu prema prošlosti, tako i u sadašnjim unutar-političkim i međunarodnim zbivanjima opredjeljenje se bira samo da bi se zadržala ili osvojila vlast“, rekao je Komšić.
Prof.dr. Zilka Spahić Šiljak je rekla da postoji percepcija u antifašističkim pokretima da su istinski antifašisti prije svega ateisti, što je pogrešno.
„Možda je u Drugom svjetskom ratu to bilo dominantno, ali danas je veliki broj istinskih vjernika antifašistički nastrojen i takva podjela samo još više jača razne podjele“, rekla je Spahić Šiljak.
Uloga civilnog sektora je označena kao kao podrška, korektiv, ali, kako je rekao Radenko Udovičić iz Mreže za izgradnju mira, i alternativa.
„Moramo nuditi prijedloge i rješenja. Nekada su oni potpuno drugačiji od onoga što je na agendi vlasti, a i takvoj situaciji oni su nadopuna. Možda nešto bude i prihvaćeno, ali je to prije svega ideja za progresivne napore, i oko toga će se sigurno mobilizovati dio snaga“, rekao je Udovičić.
Andro Martinović iz Inicijative za regionalnu saradnju iz Podgorice je rekao da je nevladinin sektor učinio velike stvari u povezivanju ljudi nakon rata, ali da je kultura u pojedinim trenucima bila spona koja nije podlegla ratnom i društvenom urušavanju.
„Brojni glumci, muzičari i drugi umjetnici su zadržali stare veze i poštenje te su bila spona koja povezuje. A i kasniji njihovi radovi su bili na liniji jačanja povjerenja“, rekao je Martinović.
Namir Ibrahimović iz Step by Step, koji je godinama radio u prosvjeti, je istakao kako je obrazovanje ključ za progresivni razvoj, pa i borbu protiv fašizma, ali da je obrazovni sistem i sadržajem i metodama konzervativan.
„Zamislite kako je nekom djetetu 45 minuta slušati neki predmet, pa pet minuta pauze, pa onda nov predmet, pa tako četiri ili pet. Svaki dan. Pa zadaće i učenja. A udžbenici zastarjeli, kao i nastupi nekih nastavnika. Treba puna reforma jer se djeca drugim kanalima okreću prema stvarnosti“, rekao je Ibrahimović.
Sonja Todorović iz Inicijative mladih za ljudska prava Srbije je istakla da je studentski bunt u Srbiji pokazao da su mladi snaga i da na nepravde mogu biti najaktivnija sfera društva.
„Mladi nisu nezainteresovani. To Srbija pokazuje. Stoga i jača dio nevladinog sektora, ali jačaju neke političke snage, jer je sve veći broj aktivnih mladih ljudi“, rekla je Todorović.
Konferencija u Sarajevu je rezultovala zajedničkom izjavom na insistiranju za očuvanje međudržavnih granica, jačanju procesa saradnje, povjerenja i pomirenja u regiji, uz snažni zahtjev da se Bosna i Hercegovina učini funkcionalnom državom bez novih etničkih i teritorijalnih podjela. Kompletna izjava se može pročitati na linku //www.mreza-mira.net/izdvojenozaslajder/aktivisti-civilnog-drustva-i-akademske-zajednice-protiv-nacionalizma-populizma-i-postfasizma/
