Romski
Četrnaestog avgusta ove godine bit će održana druga povorka ponosa u BiH pod motom Otpor sa margine. Ovogodišnja povorka nastavak je višegodišnje borbe bh. aktivista za ljudska prava, i prve povorke održane 2019. godine, čiji je cilj borba protiv nasilja, diskriminacije i marginalizacije lezbejki, gejeva, biseksualnih, trans, interpolnih i kvir osoba.
– Mi, lezbejke, gejevi, biseksualne, trans, interspolne i queer osobe izlazimo na ulicu jer pandemijska ograničenja živimo svakodnevno. Bh. povorka ponosa je neophodan politički protest i iskaz otpora. Na ovaj način ukazujemo na sve institucionalne, zakonske i socio-ekonomske prepreke sa kojima se LGBTIQ+ osobe kontinuirano i svakodnevno suočavaju – poručili su iz Organizacionog odbora ovogodišnje povorke.
Bh. realnost je takva da LGBTIQ osobe koje žele uživati punu slobodu, ljudska prava i prava pred zakonom, jednostavno moraju sve to potražiti u drugim državama.
Takvo je i iskustvo Nere Mešinović, koja je napustila državu kako bi riješila prepreke koje su se nalazile pred njom i njenom parnericom. Iako je emotivni dio odlaska bio težak, odluka je zapravo bila jednostavna, kaže Nera za Udar:
– Odluka da odem iz države u kojoj sam rođena i odrasla je zasigurno bila emotivno zahtjevna. No, s druge strane, BiH još uvijek pravno ne prepoznaje istospolne zajednice, pa je iz tog nekog praktičnog ugla, odluka bila dosta jednostavna. Da je postojala opcija prepoznavanja našeg parnerstva, unatoč raznoraznim pritiscima i društvenoj stigmi, vjerujem da bi bilo dosta teže otići. Moja partnerica nema bosanski pasoš jer je strana državljanka i nekako se sve vrtilo oko toga da da nismo ni imale mogućnost razmišjati o ostanku u BiH.
Opcija prepoznavanja parnerstva o kojoj Nera govori zapravo je Zakon o istospolnom parnerstvu, koji još uvijek nije usvojen u BiH. Branko Ćulibrk, član Organizacionog odbora ovogodišnje povorke kaže da institucije jesu na neki način pokazale spremnost za saradnju i oformile radnu grupu za izradu prijedloga ovog zakona:
– Nažalost, njihova neodgovornost i neaktivnost dosegla je puni procvat u pandemiji kada su iskoristili priliku da opravdaju svoj nerad pandemijom i otežanim procesom rada. Svakako je i na nama odgovornost da vršimo pritisak na te iste institucije i primoramo ih da rješavaju sva ova pitanja koja će nam u konačnici omogućiti da živimo slobodnu ljubav u zajednici sa našim partnerima i partnericama. Ovo je značajno pitanje za LGBTIQ osobe koje našim protestom adresiramo prema nadležnim institucijama u potrebi da se što prije riješi.
Indolentnost i sporost institucija da brže i proaktivnije rješavaju probleme sa kojima se susreće LGBTIQ osobe je dovela do toga da proces borbe stagnira uz opravdanje otežanog rada u pandemijskim okolnostima, pojašnjava naš sagovornik:
– Radna grupa koja je formirana u vezi sa Zakonom o istospolnom parnerstvu nije formirana da piše zakon već da analizira i utvrdi važnost jednog ovakvog zakona. Tako da je to sve još uvijek na samom početku, jer će nakon ove radne grupe biti potrebno formirati novu koja bi radila na izradi zakona. U svemu tome je važno napomenuti da je ovdje riječ samo o jednom dijelu BiH, odnosno Federaciji.
IZAZOVI OVOGODIŠNJE ŠETNJE
Najveći izazov u organizaciji ovogodišnje povorke je obezbijediti sigurne uslove za šetnju, kaže Branko Ćulibrk.
– Ovo je nastavak borbe koja je započeta 2019. godine, te su uloženi ogromni napori da se održi kontinuitet borbe za ljudska prava koja je inkluzivna, antifašistička, koja je solidarna i koja teži ka ravnopravnosti svih građana i građanki u Bosni i Hercegovini, a koji su na bilo koji način stavljeni na marginu ovog društva. Dodatni izazov je iznijeti sve probleme i osvijestiti kod građana i građanki značaj naše borbe, te dobiti dodatnu podršku u procesu ostvarivanja prava i mogućnosti na života bez straha od nasilja i odbacivanja. Ogromna je podrška koju smo dobili već u ovim prvim danima nakon najavljene Povorke ponosa, a to nam je veliki podstrek da istrajemo i omogućimo prostor za djelovanje i mijenjanje ovog društva na bolje.
U saopštenju Organizacionog odbora navedeno je da je pandemija dodatno pogoršala prava i slobode LGBTIQ osoba. Ćulibrk objašnjava da su kao posljedica pandemije mnoge LGBTIQ osobe bile prinuđene da napuste svoje privremene domove u kojima su živjeli, da li zbog studiranja ili privremenih poslova, te su bili prinuđeni da se vrate u primarne porodice i u lokalne zajednice iz kojih su bukvalno pobjegli i gdje su već bili narušeni privatni odnosi zbog njihove seksualne orijentacije:
– To je dovodilo do toga da se povećao broj slučajeva porodičnog nasilja, odbacivanja, odnosno izbacivanja iz njihovih domova, povećan je broj slučajeva zločina iz mržnje i govora mržnje, što se značajno odrazilo na mentalno zdravlje LGBTIQ osoba.
BEZ SANKCIJA ZA NAPADAČE
U Bosni i Hercegovini LGBTIQ osobe često su izložene uvredama i napadima. Na svojoj koži osjetila je to i Nera Mešinović. Na ulici, samo zbog toga što je šetala sa svojom partnericom, bila je izložena gnusnim uvredama i prijetnjama. Napadač nikada nije identifikovan, pa time ni sankcionisan:
– To se dogodilo tri sedmice nakon najave prve povorke ponosa. Na sam dan povorke, hodajući na čelu, ispred tri hiljade ljudi koji su zahtijevali slobodu i ravnopravnost, istom ulicom u kojoj se napad desio, na neki način sam ipak dobila satisfakciju – prisjeća se Nera za Udar.
Upravo je ta prva povorka napravila ogromne pomake, smatra ona, da se više počne govoriti o ovoj temu, da se razvije svijest da se prava LGBTIQ osoba ne smiju trpati među četiri zida ili da se negira njihovo postojanje. Nažalost, kao i brojne druge, i njihovu borbu unekoliko je poremetila pandemija Covid-19:
– Bolest, izolacija, gubitak poslova, smrt bliskih ljudi… razgovor o LGBTI ljudima i temama opet je bio smaknut na marginu. Unatoč tome, LGBTI aktivizam se nastavio, no bio je usmjeren na saniranje posljedica pandemije u samoj zajednici. Aktivistički rad nije jednostavan, društvene promjene ne dolaze preko noći, no vjerujem da je napredak svakako evidentan. Izuzetno sam ponosna na kolege/ice aktiviste/kinje koji neumorno nastavljaju zahtijevati promjene, koje svakako zaslužujemo i koje su, na kraju krajeva, za dobrobit cijelog društva – kaže Nera.
A njene kolege i kolegice bore se u homofobnom društvu, koje uveliko zaostaje za modernim evropskim i svjetskim društvima kada je u pitanju priznavanje prava LGBTIQ populacije.
Primjera radi, krajem ovog, sedmog mjeseca 2021. u susjednoj Crnoj Gori sklopljen je prvi istospolni brak vjenčanjem dviju djevojaka. Crnogorski parlament je sredinom 2020. usvojio Zakon o istospolnom životnom partnerstvu, koji je na snagu stupio sredinom ove godine.
U BiH zakonodavstvo ali i homofobna sredina još uvijek sprečavaju takva prava. Branko Ćulibrk smatra da je u tom kontekstu značajno govoriti o uticaju manjinskog stresa na mentalno zdravlje LGBTIQ osoba:
– Manjinski stres se definiše kao hronična količina stresa uzrokovana predrasudama, diskriminacijom, manjkom socijalne podrške i drugim faktorima koju doživljavaju članovi stigmatizovanih manjinskih zajednica, a LGBTIQ zajednica je jedna od najstigmatizovanijih. To je ona količina stresa koja je povezana sa društvenom potrebom da određenu grupu stavi u podređen položaj i onemogući joj slobodan život kakav imaju ostali građani i građanke u Bosni i Hercegovini.
Nemogućnost da dobijete adekvatnu zaštitu od strane institucija, ponekad porodice i prijatelja, u slučajevima nasilja i diskriminacija, svakodnevnog uznemiravanja i slično dovodi do toga da se gomilaju stresni događaji koji vode ka smanjenju samopouzdanja, ali i do težih i ozbiljnijih fizioloških i psiholoških stanja kao što su anksioznost i depresija, upozorava naš sagovornik. Nažalost, zbog svega su zabilježeni i slučajevi suicida.
U saopštenju koje su izdali organizatori ovogodišnje povorke ponosa navedeno je i kako u BiH još uvijek postoje fašistički napori da se ograniče slobode LGBTIQ osoba. Organizatori su svjedočili slučajevima vrlo perfidnih, ali i otvoreno fašističkih izjava od strane političara koji ne podržaju njihovu borbu i pozivaju na izolaciju LGBTIQ osoba iz našeg društva:
– Ovakve izjave su vrlo štetne po naše društvo, i odgovornost onih koji imaju ovakve izjave je velika u podsticanju govora mržnje i zločina iz mržnje prema LGBTIQ osobama ovakvim izjavama. Sa druge strane, različite desničarske i ekstremističke grupe ovakve izjave vide kao dodatni vjetar u leđa da iskažu svoju netrepeljivost prema nama, te kao “produžena ruka” njihovog govora mržnje sprovodi nasilje koji najčešće prolazi nekažnjeno ili sa vrlo malim novčanim prekršajnim kaznama – kaže Ćulibrk.
Iako još uvijek ograničeni pandemijom, svjesni su da je izlazak na ulicu neophodan:
– Hrabra LGBTIQ zajednica glasno progovara da će ljubav uvijek nadjačati mržnju. Zato se vidimo 14.8. u Sarajevu!
Pandemija jeste utišala glasove ove zajednice, ali njihovi osmijesi i životi nisu prestali, poručuju organizatori:
– Ove godine, glasno i ponosno, sa ulica šaljemo jasnu poruku da i dalje postojimo, te našim bojama pružamo otpor stalnoj izloženosti strahu, nasilju, diskriminaciji, kršenju naših osnovnih ljudskih prava i neravnopravnom tretmanu.
Brojne su prepreke i problemi kojim LGBTIQ+ osobe svakodnevno pružaju otpor.
Svjesni su činjenice, upozoravaju, da jednom mukotrpno izborena prava preko noći ponovo mogu biti oduzeta, ali poručuju cjelokupnom društvu i nadležnim institucijama da nikada neće odustati od otpora fašističkim naporima da se suzbiju i ograniče slobode LGBTIQ+ osoba.
Problemi koje imamo se nisu promijenili u zadnjih godinu dana, i dalje se suočavamo sa homofobijom, bifobijom, transfobijom i interfobijom prilikom odlaska u javne institucije, kafiće, restorane, pozorišta, kina ili bilo koje drugo javno mjesto. Institucionalna diskriminacija je i dalje prisutna, a najočitiji primjer jeste nepostojanje Zakona o istospolnom partnerstvu, te nejednak tretman našeg protestnog marša u poređenju sa drugim protestima.
Još uvijek smo prinuđeni plaćati prostore i bezbjednost ako želimo da imamo sigurno mjesto u kom možemo živjeti našu autentičnost. Zbog toga poručujemo da svaki prostor mora biti jednako dostupan, siguran i slobodan, te da se od organizatora_ica LGBTIQ događaja ne smiju zahtijevati nerealne i neravnopravne mjere dodatne sigurnosti – navedeno je u saopštenju.
(Portal Udar)
