{"id":19942,"date":"2023-11-02T17:13:34","date_gmt":"2023-11-02T16:13:34","guid":{"rendered":"http:\/\/portal-udar.net\/?p=19942"},"modified":"2023-11-02T17:15:19","modified_gmt":"2023-11-02T16:15:19","slug":"manjinsko-obrazovanje-na-vlastitom-jeziku-i-pismu-dobrobit-je-cjelokupne-zajednice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/portal-udar.net\/ro\/manjinsko-obrazovanje-na-vlastitom-jeziku-i-pismu-dobrobit-je-cjelokupne-zajednice\/","title":{"rendered":"Manjinsko obrazovanje na vlastitom jeziku i pismu dobrobit je cjelokupne zajednice"},"content":{"rendered":"

Obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina svakako je jedan od temelja kojim zajednice \u010duvaju i razvijaju svoj identitet, a tako\u0111er i kulturu koja \u010desto nije samo kultura jedne etni\u010dke zajednice ve\u0107 je vrlo \u010desto sastavni dio kulture \u0161irega podru\u010dja ili regije. Izvo\u0111enje nastave na odre\u0111enom jeziku i pismu mo\u017ee samo potaknuti pozitivne aspekte razvoja dru\u0161tva, Takvo obrazovanje nije faktor ote\u017eane integracije, ve\u0107 upravo suprotno, ono mo\u017ee biti faktor integracije bazirane na prihva\u0107anju i u\u010denju prema principu jedni od drugih i jedni o drugima. O ovoj temi kolega Stojan Obradovi\u0107 iz Instituta Stine iz Splita razgovara sa Milanom Vukeli\u0107em<\/strong>, potpredsjednikom Savjeta za nacionalne manjine i stru\u010dnjakom za problematiku obrazovanja nacionalnih manjina iz Hrvatske. \u00a0<\/strong><\/p>\n

Profesionalno ste anga\u017eirani na pitanjima obrazovanja nacionalnih manjina. \u0160to pokazuju iskustva manjinskog obrazovanja, odnosno kakav je interes? Da li taj interes raste, stagnira, opada? Na \u0161to ukazuju te tendencije? <\/strong><\/p>\n

Na\u017ealost, brojevi u\u010denika kako u obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, tako i op\u0107enito sve su manji. Iz radnoga iskustva u \u0161koli, na\u017ealost mogu zaklju\u010diti da se kod dijela stanovni\u0161tva, odnos prema obrazovanju mijenja te da stjecanje odre\u0111ene razine obrazovanja vi\u0161e nije percipirana kao najva\u017enija obveza u \u017eivotu pojedinca. Djeca i mladi, ali i njihovi roditelji danas sve \u010de\u0161\u0107e iskazuju neke druge prioritete, a moderan na\u010din \u017eivota ne zahtijeva uvijek kvalitetno obrazovanje da bi se ostvario osobni uspjeh. Mogu re\u0107i da to govori o svojevrsnoj vrijednosnoj degradaciji dru\u0161tva u kojem \u017eivimo, ali i da primjeri brzog i nerealnog uspjeha ili sumnjivog stjecanja kvalifikacija, koje povremeno sre\u0107emo u javnom prostoru, negativno utje\u010du na percepciju mladih kada je rije\u010d o va\u017enosti formalnog obrazovanja. Obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina je sastavni dio obrazovnog sustava. Djeca i mladi su dio cjelokupnog dru\u0161tva i logi\u010dno je da sli\u010dni razlozi, potpomognuti specifi\u010dnim razlozima kao \u0161to su demografski pad, stigmatizacija i poja\u010dana asimilacija dovode do negativnih trendova. Ipak ne treba sve promatrati negativno. Unazad nekoliko godina, stvaraju se zaista mnogo kvalitetniji uvjeti za rad \u0161kola, u\u010ditelja i nastavnika. Uvode se novi i moderniji kurikulumi, \u0161kole se dogra\u0111uju i opremaju modernom tehnologijom, osiguravaju se novi ud\u017ebenici, kao i svima dostupna \u0161kolska prehrana. Sve to odnosi se i na sustav obrazovanja na materinjem jeziku i nadam se da \u0107e se s vremenom i trendovi broja u\u010denika usmjeriti ka uzlaznoj putanji.<\/p>\n

Koji su trenutno najve\u0107i problemi manjinskog obrazovanja i najve\u0107i izazovi za njegov daljnji razvoj?<\/strong><\/p>\n

Odgovor na ovo pitanje mogao bi biti vrlo op\u0161iran, ali \u0107u ga poku\u0161ati sa\u017eeti u nekoliko re\u010denica. To su prije svega nedostatak pravilne primjene propisa na svim razinama, nerje\u0161avanje statusnih pitanja s kojima se nose odre\u0111ene zajednice, ali i sustav u cjelini te nedostatak znanja o va\u017enosti i ulozi, ali i potrebi postojanja obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Ovaj dio obrazovnog sustava se pre\u010desto potpuno pogre\u0161no smatra nepotrebnim i svojevrsnim vi\u0161kom, a premalo se otvoreno govori o njegovoj pozitivnoj ulozi u razvoju cjelokupne dru\u0161tvene zajednice.<\/p>\n

Poznati su vrlo negativni podaci popisa stanovni\u0161tva za 2021. Izra\u017eeni je pad ukupnog, ali jo\u0161 vi\u0161e manjinskog stanovni\u0161tva. Ima ozbiljnih upozorenja da osjetan pad broja pripadnika nacionalnih manjina\u00a0 uz objektivne negativne demografske faktore jesu i indikator relativno neuspjele integracijske politike (integracije s identitetom), a poja\u010dane asimilacije. Kako u tom kontekstu ocijeniti ulogu manjinskog obrazovanja \u00a0odnosno obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Koliko je ono ispunjava svoju ulogu, koliko je doprinosi o\u010duvanju manjinskog identiteta?<\/strong><\/p>\n

Obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina svakako je jedan od temelja kojim zajednice \u010duvaju i razvijaju svoj identitet, a tako\u0111er i kulturu koja \u010desto nije samo kultura jedne etni\u010dke zajednice ve\u0107 je vrlo \u010desto, ona sastavni dio kulture \u0161irega podru\u010dja ili regije. Doprinos koji u tom smislu imaju \u0161kole, a tu posebno mislim na \u0161kole koje izvode takvu nastavu. To je nemjerljiv doprinos za ukupni razvoj odre\u0111enoga podru\u010dja. Ekonomska valorizacija kulture, posebno u sektoru turizma ne mo\u017ee postojati bez znanja o kulturi, a jezik i pisma su jedni od najva\u017enijih elemenata kulture odre\u0111enog naroda, ali i \u0161ire dru\u0161tvene zajednice unutar odre\u0111enog prostora koji se raznim utjecajima kroz vi\u0161e stolje\u0107a oblikovao i stvarao. Upravo zbog toga, negativni demografski pokazatelji i manji brojevi u\u010denika ne smiju utjecati na smanjenje dostupnosti, slabljenje kvalitete ili potencijalno ga\u0161enje obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina.<\/p>\n

\"Milan
Milan Vukeli\u0107 Milan Vukeli\u0107 (foto: Stina)<\/figcaption><\/figure>\n

Koliko je unutar manjinskih zajednica sna\u017ena svijest ili koliko je osvije\u0161ten zna\u010daj i potreba posebnih obrazovanih programa i \u0161to ti programi i sadr\u017eaji potencijalno donose manjinskim zajednicama i njihovim pripadnicima? <\/strong><\/p>\n

Va\u017eno je istaknuti da u\u010denici koji se obrazuju na jeziku i pismu svoje nacionalne manjine ne u\u010de prema nekom posebnom ili druga\u010dijem programu, ve\u0107 se u nastavi koriste kurikulumi za nastavne predmete kao i u svim ostalim \u0161kolama Republike Hrvatske, uz razliku da se nastava izvodi na materinjem jeziku u\u010denika. Mi\u0161ljenja sam da je unutar zajednica nacionalnih manjina svijest o va\u017enosti obrazovanja na vlastitom jeziku i pismu vrlo izra\u017eena, a \u010desto je pra\u0107ena i inicijativom da se pokrene neki od modela obrazovanja. Povremeno smo svjedoci da je veliki izazov pokrenute modele obrazovanja zadr\u017eati, te osigurati dostatnu brojnost i kvalitetnu institucionalnu potporu. Upravo je zbog toga va\u017ean rad Uprave za nacionalne manjine koja djeluje unutar Ministarstva znanosti i obrazovanja, kao i savjetnika za nacionalne manjine koji brinu o kvalitetnoj stru\u010dnoj podr\u0161ci.<\/p>\n

Ako programi manjinskog obrazovanja jesu zna\u010dajan faktor o\u010duvanja identiteta, mogu li se oni u odre\u0111enim okolnostima, zasebnih \u0161kola npr., pojaviti i kao faktor ote\u017eane integracije? <\/strong><\/p>\n

Apsolutno ne! Izvo\u0111enje nastave na odre\u0111enom jeziku i pismu mo\u017ee samo potaknuti pozitivne aspekte razvoja dru\u0161tva, kao \u0161to su razvoj vi\u0161ejezi\u010dnosti, bolje i br\u017ee u\u010denje kori\u0161tenjem materinjeg jezika, ali i stvaranje pozitivne percepcije dru\u0161tvene okoline u kojemu mlada osoba odrasta od najranije dobi. Obrazovanje nije faktor ote\u017eane integracije, ve\u0107 upravo suprotno, ono mo\u017ee biti faktor integracije bazirane na prihva\u0107anju i u\u010denju prema principu jedni od drugih i jedni o drugima. Uzgred re\u010deno, kori\u0161tenje pojma zasebnih \u0161kola ili zasebnih vrti\u0107a, potpuno je neto\u010dno, obzirom da \u0161kole na jeziku i pismu nacionalnih manjina nisu po niti jednom kriteriju zasebne. One su \u0161kole koje djeluju u nekom prostoru sukladno zakonima Republike Hrvatske i u potpunosti su dio sustava, a upis u ove \u0161kole mogu\u0107 je svoj djeci bez obzira na nacionalnu pripadnost. Jedina posebnost je da se nastava svih nastavnih predmeta osim nastavnog predmeta Hrvatskog jezika i stranih jezika izvodi na materinjem jeziku odre\u0111ene nacionalne manjine.<\/p>\n

Posebne manjinske \u0161kole negdje su prednost za koje interes pokazuje i ve\u0107insko stanovni\u0161tvo (primjer talijanskih, pa i \u010de\u0161kih manjinskih \u0161kola), ali negdje kao \u0161to je to slu\u010daj sa srpskim \u0161kolama to izaziva i niz prijepora pa i kritika (kao faktor produbljenja etni\u010dkih podjela i pa etni\u010dke nesno\u0161ljivosti). Imaju li takve kritike opravdanja i kako ostvarivati jednu uspje\u0161nu i produktivnu integraciju u takvim okolnostima? <\/strong><\/p>\n

Ponovno se ne bih slo\u017eio da su \u0161kole na jeziku i pismu nacionalnih manjina posebne ili zasebne. Upotrebu tog izraza bismo mogli pro\u0161iriti i na razlikovanje gimnazija od strukovnih \u0161kola ili umjetni\u010dkih od gimnazija. One sve jesu \u0161kolske ustanove koje izvode razli\u010dite programe, ali samo kada je rije\u010d o \u0161kolama na jeziku i pismu nacionalnih manjina u javnom govoru ta razli\u010ditost pre\u010desto sa sobom nosi i negativan prizvuk. Upravno nam to govori da je dru\u0161tvo u kojemu \u017eivimo, radimo i stvaramo jo\u0161 uvijek pod pritiskom trauma koje je potrebno lije\u010diti, ali ne na na\u010din da ne\u0161to dokidamo i suzbijamo, ve\u0107 pogotovo kada je rije\u010d o obrazovanju, razvijamo, prihva\u0107amo i suradni\u010dki brinemo da interes odre\u0111enog dijela dru\u0161tvene zajednice da se obrazuje na vlastitom jeziku i pismu bude prepoznat i kao interes cjelokupne zajednice. Stvar je u percepciji i nazivanju stvari pravim imenom, a upravo na ovome primjeru se u\u010destalo radi o pogre\u0161noj percepciji i nazivanju stvari krivim imenom, \u0161to za kolateralnu \u017ertvu ima \u0161kole, njihove u\u010denike, u\u010ditelje i nastavnike, a potom i me\u0111uetni\u010dke odnose.<\/p>\n

Kako i koliko tome mogu doprinijeti programi interkulturalnosti i kako ih uop\u0107e ugraditi u hrvatski obrazovni sustav? Da li ih uop\u0107e imamo i da li su prisutni u hrvatskom obrazovnom sustavu? <\/strong><\/p>\n

Imamo ih i ovi programi su nu\u017eni kao dio svakog suvremenog obrazovnog sustava. Naj\u010de\u0161\u0107e se izvode unutar sadr\u017eaja pojedinih nastavnih predmeta, ali i kroz me\u0111upredmetne teme i u sklopu razli\u010ditih oblika u\u010denja o gra\u0111anskom odgoju i obrazovanju unutar izvannastavnih aktivnosti. Iskreno se nadam da \u0107e ove teme u budu\u0107nosti dobiti i ve\u0107i zna\u010daj te potrebnu zasebnu satnicu unutar \u0161kolskih rasporeda, ali i da \u0107e se raditi na unaprje\u0111enju predstavljanja doprinosa pripadnika nacionalnih manjina u ud\u017ebenicima i kurikularnim dokumentima koji se koriste u svim \u0161kolama. Smatram da je va\u017eno naglasiti da \u0161kole i programi na jeziku i pismu nacionalnih manjina nemaju alternativu. Odre\u0111ene tegobe koje su rezultat odnosa zajednica ili dugoro\u010dnog negativnog odnosa prema nekoj zajednici nipo\u0161to nisu rje\u0161ive supstitucijom jednog obrazovnog programa nekim novim. Interkulturni pristup je potreban, kao jedan od preduvjeta zajedni\u010dkog u\u010denja i povezivanja, ali ne nau\u0161trb prava na poha\u0111anje nastave na jeziku i pismu nacionalne manjine i funkcioniranja \u0161kola koje ove oblike nastave izvode. Vidim ga kao pristup koji poma\u017ee \u0161koli da se razvija unutar \u0161ire dru\u0161tvene zajednice, pritom njeguju\u0107i prava i interese svih svojih u\u010denika.<\/p>\n

Da li pad broja i udjela nacionalnih manjina mo\u017ee ugroziti i reducirati neka dosada\u0161nja manjinska prava pa i ona u obrazovanju? Ima najava da \u0107e se tra\u017eiti i posebne mjere Vlade kako broj\u010dani pad nacionalnih manjina ne bi doveo do redukcija njihovih prava. Planira li se ne\u0161to u vezi tih problema?\u00a0 <\/strong><\/p>\n

Ako govorimo o razini prava, po\u0161tivanje instituta ste\u010denih prava postaje nu\u017enost. Te\u0161ko mi je zamisliti da se prava naroda koji na ovim prostorima \u017eive, a neki vrlo koncentrirano ve\u0107 vi\u0161e stolje\u0107a i koji su zna\u010dajno oblikovali dru\u0161tvo na na\u010din kako ono danas izgleda, svedu na sistem semafora, pa nastaju ili nestaju nakon svakog popisa stanovni\u0161tva. Upravo jedna od klju\u010dnih zada\u0107a Savjeta za nacionalne manjine treba biti briga o ste\u010denim pravima nacionalnih manjina jer je evidentno da brojevi uskoro ne\u0107e zna\u010diti previ\u0161e. Na\u017ealost, brojevi postaju sve manje bitni i kada je rije\u010d o ve\u0107inskom stanovni\u0161tvu, a time i ukupnom stanovni\u0161tvu na\u0161e domovine. Vrlo je va\u017eno naglasiti da nisu sva prava vezana uz brojeve, pa tako i prava koja se odnose na mogu\u0107nost obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina nemaju broj\u010dano ograni\u010denje niti regionalnu ograni\u010denost.<\/p>\n