Romski
Bosnu i Hercegovinu je potresao još jedan slučaj femicida. U Mostaru je Anis Kalajdžić, već registrovani nasilnik, ubio Aldinu Jahić. Nakon verbalnog, a potom i fizičkog sukoba, Aldina je pokušala pobjeći u objekt na platou Željezničke stanice kako bi se sakrila. Međutim, on ju je sustigao, pronašao i ubio koristeći pištolj.
Femicid je najekstremnija forma rodno zasnovanog nasilja. Podrazumijeva, između ostalog, ubistvo žene od njenog partnera ili bivšeg partnera, ubistva žena i djevojčica “iz časti”, ubistva žena povezana s mirazom, ciljano ubijanje žena u oružanim konfliktima, infanticid, kojim se targetiraju ženska djeca, i slično.
Prema istraživanju UN-ovog Ureda za drogu i kriminal (UNODC), u 2023. godini u svijetu je sa predumišljajem (namjerom) ubijeno 89.000 žena, što je najveći zabilježeni broj u proteklih 20 godina. Oko 60 posto žrtava, tačnije 51 200 žena, ubio je intimni partner ili drugi član porodice. To znači da je u 2023. godini svakog dana u prosjeku 140 žena ili djevojčica ubio član porodice, ili bivši ili sadašnji partner.
Crne statistike femicida: Afrika i latinska Amerika i dalje najopasnije regije za žene
Ne postoji potpuno jedinstvena “procentualna stopa femicida” koja je univerzalno mjerena jer definicije i prikupljanje podataka variraju znatno između zemalja. Ali, na osnovu svjetskih izvora — posebno UN-a i drugih organizacija — mogu se izvući neke zemlje i regije koje imaju izrazito visoke stope femicida (ubistava žena, posebno od strane intimnih partnera). I pored čestih slučajeva, Bosna I Hercegovini ima, kao i ostale evropske zemlje, relativno nisku stopu femicida u odnosu na ostale zemlje svijeta.
Evo pregled nekih zemalja / regija s najvišim stopama femicida:
- El Salvador
-
- Prema Womankind (i drugim izvorima), El Salvador je imao stopu od 13,9 na 100.000 žena (ovaj podatak je stariji, međutim). Womankind Worldwide
- Honduras
- Prema ECLAC (Komisija UN za Latinsku Ameriku i Karibe), Honduras je 2022. imao stopu od 6,0 femicida na 100.000 žena. CEPAL I u ranijim godinama (prema drugim izvorima) stopa je bila vrlo visoka. Womankind Worldwide+1
- Jamajka, Gvatemala, Južna Afrika
- Prema Small Arms Survey-u: Jamaica (~10,9 / 100.000), Gvatemala (~9,7), Južna Afrika (~9,6) u nekom ranijem periodu. Small Arms Survey+1 Za Južnu Afriku, noviji izvor (WomanStats) navodi 5,5 posto na 100.000 žena ubijenih od intimnih partnera. womanstats.org
- Trinidad i Tobago
- Prema ECLAC izvještaju, u 2022. stopa femicida bila je 5,5 na 100.000 žena. CEPAL
Prema UN-ovom izvještaju iz 2023. o femicidu, Afrika ima najvišu regionalnu stopu: 2,9 ubistava žena (intimni partner / član porodice) na 100.000 ženske populacije UNODC . Druga regija po stopi je Srednja i Južna Amerika): ~1,6 / 100.000 žena NPR+1. Evropa ima najnižu prema istom izvještaju: ~0,6 / 100.000 žena. NPR
Po istraživanju OSCE-a iz 2023. godine, tri od pet žena u Bosni i Hercegovini smatra da je nasilje uobičajena pojava u njihovim zajednicama, dok su četiri od deset žena iskusile psihičko, fizičko ili seksualno nasilje nakon navršene 15. godine života, od partnera ili drugih osoba.
Gotovo polovina ispitanih žena smatra da je nasilje u porodici privatna stvar, a više od 40% njih ne zna šta treba činiti ako dožive nasilje.
Nemoć sistema i društveni konzervatizam
Većina žena ne prijavljuje nasilje koje doživi, navodeći sram, materijalnu ovisnost, nedostatak informacija, nepovjerenje u službe i strah, kao razloge zbog kojih ne prijavljuju nasilje relevantnim institucijama. No ključna stvar je žrtve moraju imati i povjerenje u institucije kojima prijavljuju zlostavljanje.
U nemoći sistema, ali o društvenom ambijentu, za Radio Sarajevo je govorio Srđan Srdić, vijećnik Gradskog vijeća Grada Sarajeva te čelnik Komisije za ljudska prava i slobode Sarajeva.
“Najveća je tragedija to što je, u trenutku kad je najviše trebala sigurnost, bila sama. Sakrila se u toalet restorana, tražila spas, ali sistem koji bi trebao štititi, zakazao je. A jedan bezosjećajan čin oduzeo je njoj budućnost“, rekao je Srdić
Istakao je da ovo nije samo zločin nad jednom djevojkom.
„Ovo je sramota cijelog našeg društva. Koliko još puta trebamo gledati iste vijesti, slušati iste izgovore, brojati iste tragedije? Koliko puta ćemo se pitati ‘kako je moguće’, umjesto da učinimo sve da više ne bude moguće?“, rekao je Srdić.
No sramota, bez nuđenja rješenja, ne nudi efikasnu zaštitu, što i jeste glavna zamjerka javnosti.
Zastupnica u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Kenela Zuko osudila je monstruozan zločin ubistva Aldine Jahić u Mostaru, još jednu potvrdu alarmantnog porasta femicida u Bosni i Hercegovini.
„Tragedija u kojoj žrtva nije uspjela dobiti zaštitu ni od sistema ni od okoline pokazuje potpuni kolaps mehanizama sigurnosti. Kada govorimo o izmjenama u Krivičnom zakonu FBiH i novom krivičnom djelu – teško ubistvo ženske osobe – važno je naglasiti da je to tercijarni nivo djelovanja, odnosno odgovor sistema tek nakon što je zločin već počinjen. To je nužna, ali posljednja linija reakcije“, navela je Zuko za Fenu.
Prema njenim riječima, mnogo je važnije da se djeluje na primarnoj prevenciji i upravo zato je nedopustivo što Zakon o mentalnom zdravlju još nije u parlamentarnoj proceduri. Bez tog zakona, kako je dodala, ostajemo bez osnovnog segmenta prevencije, ranog prepoznavanja nasilnih obrazaca, rada sa rizičnim skupinama i jačanja timova koji mogu spriječiti eskalaciju porodičnog nasilja.
Edisa Demić iz udruženja “Dignitet” smatra da bez obzira ne sve zakonske nedorečenosti i policijsku indolenciju, nakon prvih naznaka nasilja Aldina je morala je da prijavi nasilnika.
“Nije se dugo vremena obratila za pomoć policiji. Vjerovatno je poput mnogih drugih žena mislila da se sama može nositi s tim. Mnogo žena I djevojaka tako razmišlja, da im treba neko vrijeme I da će se na kraju izvući. Kada imate problem sa psihopatom, narcisom, manipulatorom, ne možete se sami izvući. Tako da je i poruka: tražite, vrištite… Danas Aldina ne može nikoga više pozvati”, rekla je Demić.
U medijima gdje se objavljuju komentari bez jasnog identiteta, moguće je još uvijek naći postove koji opravdaju nasilnike, pa čak i ubice. Npr, „Žalim ovo što se dogodilo, ali žene itekako znaju manipulisati da dovodu mušakrca do ovo učini“. Ili, „Sada će feministice opet kmee, kmee“.
Slađana Cvjetković, psihologinja i psihoterapeutica se osvrće na ovakve stavove, čiji psihosocijalni kontekst patrijarhalnog društva je jedan od uzroka zlostavljanja žena.
„Jedan od komentara, da parafraziram, ‘feminizam je kriv za femicid i biće ga još više zbog širenja feminizma’. I u stvari ovo najbolje oslikava užas nekih doživljaja femicida – potpuno otpisivanje odgovornosti za ubice. Po meni je to i poruka “sve dok si tamo gdje ti je mjesto, po muškoj patrijarhalnoj logici, dok slušaš, šutiš, ne stvaraš samostalno svoj život biće ti dobro jer o tebi brine neko – muškarac?!“, smatra Cvjetković.
Ova psihologinja za portal Udar ističe da je u patrijarhalnim društvima muška kontrola neka vrsta društvenog standarda te da se očekuje da muškarci određuju pravila, postavljaju granice ponašanja.
„Kada imamo patrijarhalne obrasce ponašanja, onda oni stvaraju teren za neku patološku ljubomoru I posesivnost, jer oni tada ne postaju samo individualni psihološki problem nego su društveno dozvoljeni I normalizovani, I opravdan oblik kontrole. I mi imamo paradoksalnu situaciju da je žena odgovorna za svoje ponašanje, ali I ponašanje partnera. Dok sa druge strane partner nema odgovornosti. Kada imamo ovako postavljene stvari, onda vidimo da se ljubomora romantizuje, da se pokazuje kao uzvišeni pokazatelj ljubavi, dok se posesivnost I kontrola praćenja predstavlja kao briga. I da je muškarac koji je snažan, koji štiti I brine, romantično prikazan“, kaže Cvjetković.
Dakako, ovo je samo jedan segment uzroka nasilja nad žena odnosno ograničavanja ženskih prava i sloboda. U Bosni i Hercegovini način odgoja, obrazovni sistem, podijeljena država odnosno institucije sistema, korumpirana politika, policija i sudstvo te mogućnost slobodnog komentarisanja na društvenim mrežama kako aktivističkog tipa, tako i konzervativnog, mrziteljskog, čine zatvoreni krug gdje se pomaci moraju raditi sinhronizovano. Logično je da ne postoji povjerenje žrtava u policiju čiji neki pripadnici iskorištavaju maloljetnice, što je nedavno izašlo na vidjelo. Tako da sam mogući zakon o femicidu je samo jedan segment, i to prije svega na papiru.
