Romski
Konstantno kočenje izglasavanja zakona i reformi neophodnih za pristup Evropskoj uniji i generalno pokazivanje nefunkcionalnosti države, u Sarajevu i dijelu Bosne i Hercegovine gdje su Bošnjaci u većini često vraća žal za tzv. Aprilskim paketom, ustavnim reformama podržanim od većinskih nacionalnih elita koji neočekivano nije prošao u državnim parlamentu.
Najobimniji paket ustavnih promjena ponuđen je Bosni i Hercegovini u aprilu 2006. godine, a inicijatori promjena bili su Sjedinjene Američke Države i OHR na čelu s tadašnjim visokim predstavnikom Christianom Schwarz-Schillingom. Nakon višemjesečnih pregovora ključnih političkih partija uz velike pritiske međunarodne zajednice, Predsjedništvo BiH utvrdilo je Prijedlog amandmana na Ustav Bosne i Hercegovine i dostavilo ga u parlamentarnu proceduru. Cilj ove ustavne reforme bio je uspostavljanje efikasnijih i racionalnijih državnih institucija na putu naše zemlje prema članstvu u Evropskoj uniji i NATO.
Reforme predložene Aprilskim paketom najviše su se odnosile na jačanje države i efektnije funkcionisanje državnih institucija. BiH bi imala jednog predsjednika i dva potpredsjednika koji bi se mijenjali sistemom rotacije, a birali bi se u državnom parlamentu, a ne direktno na izborima, kao što je od završetka rata pa do danas. Također uveo bi se sistem premijera BiH. Što se tiče funkcija vlade, partije iz Republike Srpske su pristale na to da se državi da isključiva nadležnost za donošenje zakona, uspostavu institucija, provedbu politike i provođenje usklađenosti sa zahtjevima za pristupanje članstvu u EU.
Zastupnički dom Parlamentarne skupštine bi umjesto sadašnja 42 poslanika imao 87, od čega bi tri mjesta morala pripasti onima koji ne pripadaju nekom od konstitutivnih naroda. Dom naroda bi umjesto sadašnjih 15 imao 21 delegata. Međutim, taj zakonodavni organ bi mogao uticati samo na one zakone koji se tiču vitalnog nacionalnog interesa. Kako je izrazito navedeno, zakoni koji se tiču pristupa Evropskoj uniji ne bi trebali prolaziti verifikaciju i zakon usvojen u Zastupničkom domu bi se smatrao usvojenim.
Iako su političke opcije, uključujući I najjače nacionalne partije, nakon mnogo sukobljavanja, pa čak i napuštanja pregovora, uspjele da naprave koncenzus za ustavne promjene i na papiru obezbijede većinu za usvajanje u Zastupničkom domu, to se nije desilo. SDA, SDP, SDS, SNSD i HDZ su usaglasile dokument I trebalo se očekivali usvajanje dvotrećinskom većinom. Međutim…
Najveći protivnik usvajanja Aprilskog paketa je bio predsjednik Stranke za BiH Haris Silajdžić koji je napadao cijeli proces nazvavši ga zavjerom koju su nametnuli stranci kako bi konsolidovali i zacementirali entitet i njegove ovlasti. Također, nekolicina bivših članova HDZ-a BiH, predvođena Božom Ljubićem, prešli su u novoosnovanu partiju HDZ 1990 te je HDZ BiH “izgubio dio ruku”.
Na sjednici Zastupničkog doma Parlamenta BiH, koja je trajala šest sati, za Aprilski paket, praktično amandmane na Ustav BiH, glasalo je 26 zastupnika: devet iz SDA, pet iz SDS-a, po tri iz SNSD-a i SDP BiH, dva iz PDP-a, te po jedan iz HDZ BiH i Socijalističke partije RS-a. Protiv je bilo 16 zastupnika: sedam iz Stranke za BiH, četiri iz HDZ-a 1990 te po jedan iz NHI-ja, BOSS-a, HDU-a i SRSRS-a te Sead Avdić, koji je napustio SDP BiH i Mehmed Žilić iz SDA, koji je mimo stava svoje političke stranke glasao protiv. Praktično, prelazak Žilića u protivnike je u medijskim i političkim krugovima otvorio glasine da je riječ o političkoj korupciji iniciranoj velikim svotama novca. Međutim, Žilić je to odbacivao rekavši da je glasao zbog vlastitih političkih uvjerenja.
Haris Silajdžić, koji se ranije navodno povukao iz politike, pa se ponovo aktivirao kada su počeli ovi pregovori, isticao je da bi ove ustavne promjene „zacementirale podjele u državi“.
“Jednostavno, entiteti, a posebno RS, bi imali mogućnost upravljanja državom i blokiranja najvažnijih odluka, što je za nas neprihvatljivo”, kazao je Silajdžić nakon obaranja paketa reformi.
Međutim, država je svakako imala, i dan danas ih ima, još tvrđe mogućnosti entitetskih blokada što se svakodnevne upražnjava, tako da nije bilo pravne logike ne podržati promjene koje bi bar malo pospješile funkcionalnost države. Silajdžić je igrao na kartu patriotizma (insistiranja na svebosanskim patriotskim stavovima) i time je želio da se bošnjačkim glasačima pokaže kao državotvornija opcija, nadajući se da bi na narednim izborima mogao dodatno preoteti birače SDA.
Motivi HDZ 1990 za protivljenje su manje jasni i vjerojatno su u korijenu zasnovani na obračunu sa HDZ BIH, jer se trebala pokazati politička različitost, ali i nezadovoljstvo zatvaranjem mogućnosti da se ustavno razgovara o trećem entitetu. HDZ BiH to pitanje nije smio otvarati, ali to nikada nije učinila ni ova stranka jer je poslije kalkulisala sa time da su više okrenuti Bosni i Hercegovini, nego HDZ BiH.
Odmah nakon neizglasavanja ustavnih promjena, oglasio se Suljmen Tihić, tadašnji predsjednik SDA, koji je rekao da je ovo bila kolosalna prilika i da sumnja da će ikada više biti ovolikog obima saglasnosti.
“Protivnici promjena Ustava BiH onemogućili su BiH, spriječili su najbolju šansu i priliku koju je imala od 1995. godine. I to isključivo zbog ličnih uskostranačkih interesa”, rekao je Tihić.
Da li je neka karma, ali sve stranke koje su glasale protiv, ili su nestale sa političke scene, ili su bilježile veoma male rezultate.
Politički ambijent 2006. godine bio je izuzetna podloga i jedna od rijetkih situacija kada su lokalni političari postigli konsenzus o državnom ustavu. Međunarodna zajednica je imala veliki autoritet, a još uvijek nije bilo dovoljno unutrašnje političke hrabrosti za isticanje otvorenog separatizma i unitarizma. 2022. i 2023. godine kalkulisalo se, ponajviše u medijima, da bi Aprilski paket mogao opet da se aktualizuje. Međutim, tadašnji jedan od njegovih zagovornika, već godinama ključni čovjek Republike Srpske, Milorad Dodik, je rekao da nema više povratka i da je sada zahvalan Silajdžiću što nije podržao promjene.
Pogrešne političke procjene, politička uvjerenja ili ideologije, strah od javnosti, uskostranački i ekonomski interesi uzrokuju političke kalkulacije koje su nekada pogrešne, ili bolje reći neefektivne. I da je usvojen Aprilski paket, nije isključeno da bi vlast u RS „htjela vraćanje nadležnosti na entitet“. No, ako sada nije prošlo, te su ukinuti neustavni zakoni, bilo bi još teže rušiti aprilske promjene jer je jedan od glavnih njihovih zagovaratora bio donedavni predsjednik RS.
